U odgojno-obrazovnim sustavima u Europi se već duže vrijeme pokušavaju osigurati jednake mogućnosti za učenje svih učenika. Osiguravanje jednakih mogućnosti za djevojčice ili učenike migrante je u središtu navedenih pokušaja dok je osiguravanje jednakosti za dječake relativno novi aspekt, koji u sve većoj mjeri postaje pitanje kojim se nužno baviti. Diljem Europe prepoznaje se potreba za posvećivanjem posebne pažnje razvoju pismenosti i pozitivnih stavova prema pismenosti kod dječaka adolescentske dobi, a budući da je riječ o skupini koja je u potencijalnom riziku.