U odgojno-obrazovnim sustavima u Europi se već duže vrijeme pokušavaju osigurati jednake mogućnosti za učenje svih učenika. Osiguravanje jednakih mogućnosti za djevojčice ili učenike migrante je u središtu navedenih pokušaja dok je osiguravanje jednakosti za dječake relativno novi aspekt, koji u sve većoj mjeri postaje pitanje kojim se nužno baviti. Diljem Europe prepoznaje se potreba za posvećivanjem posebne pažnje razvoju pismenosti i pozitivnih stavova prema pismenosti kod dječaka adolescentske dobi, a budući da je riječ o skupini koja je u potencijalnom riziku.
- Dječaci imaju najniže rezultate na standardiziranim testovima.
- Kod dječaka, za razliku od djevojčica postoji 3 do 5 puta veća vjerojatnost dijagnosticiranja teškoća u čitanju.
- Dječaci u većem broju ponavljaju razrede zbog nedovoljnih ocjena iz čitanja.
- U usporedbi s djevojčicama, 50% više dječaka ponavlja razred.
- Dječaci u većoj mjeri napuštaju školovanje tijekom srednje škole i imaju problema s ponašanjem. (Brozo, 2010; PISA, 2012).
Velik broj istraživačkih studija povezuje akademski neuspjeh dječaka adolescentske dobi s niskom uključenošću u čitanje, naglašavajući da su dječaci te dobi skupina koja će najčešće izjaviti da je čitanje dosadno, da im je teško pronaći zanimljive knjige te da čitaju samo u školi. Budući da “uključeni čitači imaju značajno veće šanse za dulje školovanje, uspješnu karijeru i više životnih mogućnosti, te sazrijevanje u samoostvarene odrasle ljude” (Brozo, 2010), vidljiv je razlog zbog kojeg je potrebno uključivanje dječaka u čitanje postaviti kao prioritet.
